Nauzeja

„Za sud nam nedostaje nešto što može izgledati od male važnosti a u stvari je veoma važno, nešto što može izgledati ništa a u stvari je sve. Potrebno je da estetski fakat, reproduciran u fantaziji, bude kvalificiran, to jest mišljen, kao estetski fakat; da on od kontemplacije postane logički akt (subjekt, predikat i kopula). U tom sasvim jednostavnom aktu nadodavanja jednog predikata subjektu kontemplacije sastoji se književna kritika (kao kritika, a ne više kao jednostavna hermeneutska priprema). (...) Da bi se sud oslobodio i doveo u saglasnost sa ukusom, bio je, jeste i uvijek će biti potrebit jedan živ teoretski rad koji luči umjetnost od onog što nije umjetnost, od ostalih oblika duha, spektulativnih, naučnih, ekonomskih, moralnih. Suđenje pretpostavlja posjedovanje jednog pojma o umjetnosti, i kad god taj nedostaje ili je više ili manje zamagljen sumnjama i konfuzijama, umjetnička kritika biva manjkava. Pojam umjetnosti, to je Estetika, ako nije uvjet ukusa, uvjet je kritike,