„Za sud nam nedostaje nešto što
može izgledati od male važnosti a u stvari je veoma važno, nešto što može
izgledati ništa a u stvari je sve. Potrebno je da estetski fakat, reproduciran
u fantaziji, bude kvalificiran, to jest mišljen, kao estetski fakat; da on od
kontemplacije postane logički akt (subjekt, predikat i kopula). U tom sasvim
jednostavnom aktu nadodavanja jednog predikata subjektu kontemplacije sastoji
se književna kritika (kao kritika, a ne više kao jednostavna hermeneutska
priprema). (...)
Da bi se sud oslobodio i doveo u
saglasnost sa ukusom, bio je, jeste i uvijek će biti potrebit jedan živ
teoretski rad koji luči umjetnost od onog što nije umjetnost, od ostalih oblika
duha, spektulativnih, naučnih, ekonomskih, moralnih. Suđenje pretpostavlja
posjedovanje jednog pojma o umjetnosti, i kad god taj nedostaje ili je više ili
manje zamagljen sumnjama i konfuzijama, umjetnička kritika biva manjkava. Pojam
umjetnosti, to je Estetika, ako nije uvjet ukusa, uvjet je kritike, i kritika
bez odgovarajuće Estetike nije pojmljiva: jedna se razvija u drugoj i s drugom.
(...)
Sud je sinteza subjekta i
predikata, to jest estetske kontemplacije i pojma; i njegovim posredstvom
umjetničko djelo, jasno u fantaziji, biva jasno lučeno i u misli, pa se o njemu
postiže, kao što se kaže, razmišljena svijest. Uprav zato što je sinteza pojam,
koji je jedan od članova sinteze, ne raspršava intuiciju, koja je drugi član,
nego živi u njoj, kao što ona živi u njemu. Kad bi naprotiv kritika mogla
logički rastaviti i opet sastaviti umjetničko djelo, ono bi moralo da bude samo
sobom logička formacija: kritika bi bila ne shvatanje, nego nastavljanje i
korekcija umjetnosti, te bismo se tim načinom vratili na logicističku estetsku
teoriju, to jest (historički govoreći) vratili bismo se od Kanta na Leibniza.
(...)
Kritika daje samo saznanje da ono
što imamo pred sobom jest ili nije produukt umjetnosti. Njena formula glasi: „A
jeste umjetnost“ ili „A nije umjetnost“; odnosno: „A je umjetnost u tačkama a,
b, c, a nije umjetnost u tačkama d, e f“
Benedeto Kroče, Književna kritika kao filozofija, Kultura, Beograd, 1969., str 52.
Коментари
Постави коментар