"Čovek, tako reći i nije u stanju da apstrahuje od zemaljskih stvari, nije u stanju da izdrži ogromnu, ćuteću prazninu u koju mrtvi uzmiče. Stalno iznova on pokušava da preminulog misli i predstavi kao živećeg na nekom drugom mestu; on mu stavlja poputninu u grob, njegove omiljene stvari, krčag, mastrat, nakit i tsl. S čudnom tvrdoglavošću praznina otvorena mrtvim biva stalno nanovo natkrivana i sakrivana predstavama o odnosima iz carstva živih. Ako religiozno važi da nijedno oko nije videlo i nijedno uvo nije čulo šta bog priprema onima koji ga ljube, to filozofski važi da se odvojeno carstvo "podzemnog sveta" ne sme okititi slikama iz gornjeg sveta, da se ono mora podneti u njegovoj tajnovitoj praznini, pre nego što se mogu saznati njegove istinite misterije."
Eugen Fink, Osnovni fenomeni ljudskog postojanja, Nolit, Beograd, 1984. str 114.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Niče - O tri preobražaja

Šopenhauer o čistom saznanju, Metafizika lepog

Niče - O putu stvaraoca